Goran Skrobonja

Izvor: Wikipedija
Goran Skrobonja na SFeraKonu 2011. u Zagrebu

Goran Skrobonja (Beograd, 28. ožujka 1962.) srpski je pisac, prevoditelj, scenarist i pravnik.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Od 1986. do danas bavio se profesionalno vanjskom trgovinom, a 2009. postao je glavni tajnik Srpskog udruženja izdavača i knjižara (SUIK) iz Beograda.

Od 1985. godine piše i objavljuje književne radove iz područja fantastike. Svoju je prvu priču objavio u Siriusu 1986. godine, a pažnju na sebe skrenuo je djelima objavljenim u antologijama Tamni Vilajet i časopisu Znak sagite.

Do sada je objavio romane Nakot (1994.) i Čovek koji je ubio Teslu (2010.); zbirke priča Od šapata do vriska (1996.), Šilom u čelo (2000.) i Tihi gradovi (2007.). Zajedno s Draganom R. Filipovićem i Bobanom Kneževićem, zastupljen je u antologiji trojice autora Trifid (2001).

Priredio je zbirke srpske slipstream proze Beli šum (2008.) i Istinite laži (2009.).

Više je godina uređivao fanzin Emitor, a bio je i predsjednik društva Lazar Komarčić.

Istaknuto mjesto u njegovom prevoditeljskom opusu drže ciklusi o Hiperionu, Endimionu i Ilionu Dana Simmonsa, kao i o Mračnoj kuli Stephena Kinga.

S Vladimirom Vesovićem i Draženom Kovačevićem svoju je novelu Točak (objavljenu 1987. u Alefu) uobličio u istoimeni strip, koji je 2003. godine, na natječaju francuske izdavačke kuće Glenat, osvojio prvu nagradu.

Zajedno s Rastkom Ćirićem radio je na glazbenom projektu Rubber Soul, pišući, skladajući i izvodeći pjesme Beatlesa, koje ovi nikada nisu snimili.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Dobitnik je više nagrada Društva ljubitelja fantastike Lazar Komarčić: za roman Nakot, za novele Gumena duša, Sveti rat i Supernova, kao i za prijevod romana Plavi motel. Dobitnik je nagrade Ljubomir Damnjanović za priču U 5 i 15 za Nekropolis (2007.).

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Romani[uredi | uredi kôd]

  • Nakot (1994.)
  • Čovek koji je ubio Teslu (2010.);

Zbirke[uredi | uredi kôd]

  • Od šapata do vriska (1996.), Šilom u čelo (2000.) i Tihi gradovi (2007.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2007. Pristupljeno 14. svibnja 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica SFere ili SFeraKona. Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku.