Talk:Danube Banovina

Page contents not supported in other languages.
From Wikipedia, the free encyclopedia

Untitled[edit]

1. UVOD

Kada jedan državni poredak želi da dokaže svoju moć, kroz .istoriju, veoma često se posluži arhitekturom. Dela iz vremena Medičija, Napoleona ili Petra Velikog, ostajala su slavna i kada njihovih naručioca više nije bilo.U mnogim slučajevima se dešava da velikane istorije njihova dela u slavi preteknu. Tako su i banovine oformljene pre sedam decenija htele da sedišta njihove administracije po reprezentativnosti budu ogledalo moći, pa su projektantska rešenja podrazumevala dozu grandioznosti i svojevrsne prepotencije. Beli banovinski kompleks u Nnovom Sadu mladi arhitekta Dragiša Brašovan osmislio je ne kao dominantnu, već i kao lucidno unetu graditeljsko-urbanističku konstantu u postojeće okruženje. Imena onih koji su se najviše zalagali za izgradnju „najveće zgrade na Balkanu“ u međuvremenu su zaboravljena, ali je slava novosadske Banovinske palate, zbog izuzetno visokih stilskih vrednosti, decenijama postojano trajala.


� 2. KRATKA ISTORIJA DUNAVSKE BANOVINE


2.1 POLITIČKE PRILIKE


Šestog januara 1929. kralj Aleksandar I Karađorđević ukida ustav, raspušta skupštinu i uvodi monarhofašističku diktaturu. U istoriji je period koji sledi poznat kao šestojanurska diktatura. Pored svih negativnih stvari koje je ova politička promena donela, zabrana političkih partija, progon radničkih pokreta naročito KPJ i njenih pristalica..., karlj Aleksandar je podelio državu na devet „smoupravnih jedinica“, tj. banovina. To je predstavljalo kraljev ustupak političkim snagama koje su smatrale da Kraljevina SHS unitarno i centralistički uređena, te da prethodna podela na 33 oblasti (uspostavljena 1927.) ne odgovara „plemenskom i istorijskom karakteru ujedinjenih pokrajina“. Kralj je i novom državno pravnom reorganizacijom zaobišao nacionalnu osnovu, stvarajući ekonomski i geografski dovoljno velike i moćne celine, koje bi na jugoslovenskom prostoru sprečavale eventualnu koncentraciju po etničkom principu. Kralj Aleksandar je ubijen u Marseju, prilikom službene posete Francuskoj... Po popisu iz 1931. godine u Dunavskoj banovini je živelo nešto više od 2,3 miliona stanovnika na 28 160 kvadratnih kilometara. Dunavska banovina obuhvatala je područja Baranje, Banata, Bačke,Srema, Šumadije i Stiga, a kako su Beograd sa Zemunom i Pančevom izdvojene u posebnu uparvnu celinu, za sedište banske kraljevske uprave ove oblasti je 11. novembra 1929. određen Novi Sad. Za banove su postavljani „ljudi od poverenja“ iz redova „integralnih Jugoslovena“. Banovinsko veće bilo je sastavljeno od uglednika postavljenih, a i smenjivanih od strane ministra unutrašnjih dela. Ovo političko telo nikada nije uspelo da zaživi u tako rignom političkom okruženju. � 2.2 PROCES GRADNJE

Odmah po formiranju banovina, svaka od ovih administrativnih celina, jedna za drugom donosile su odluke o gradnji palata za njihove uprave. Skoro istovremeno tokom 1930. godine raspisana su tri velika konkursa: 7. aprila objavljen je konkurs ya iyradu idejnih skica za Bansku palatu u Novom Sadu, pet dana kasnije za bansku paltu i banske dvorove u Banja Luci, a 26. maja za palatu Bardarske banovine u skoplju. Svaka sredina je želela da ima „Banovinu“ koja će biti simbol njene poslovne uspešnosti, pa su samom svojom grandioznošću i reprezentativnim izgledom ove zgrade trebale da budu glavni ukras gradova u kojima je bila smeštena njihova uprava. O stilskom oprdeljenju traženih projekata investitori su se ponekad izjašnjavali odmah, pa je tako već u raspisanom konkursu u banjalučkol konkursu preporučeno „da fasade budu u čistom stilu monumentalne arihtekture i u narodnom duhu“, ili je pak ovo ostavljano na volju arhitektima.

Novosadski konkurs je bio jugoslovenskog karaktera, uz određenu specifičnost- pored arhitekata i inženjera, jugoslovenskih državljana, ravnopravan status su imali i ruski stvaraoci, koji su živeli u granicama Kraljevine Jugoslavije. Do 15. juna 1930. stiglo je 19 projekata. Žiri prvu nagradu nije nikome dodelio već je fond ya prvu nagradu prebacio i napravi deve druge. Drugo mesto su osvojili Jovan Ž. Ranković i Katarina Šajinović. Na ovom konkursu učestvovao je i Dragiša Brašovan ali se njegovo ime ne pominje među nagrađenima. I danas su nerazjašnjene okolnosti koje su dovele do toga da Brašovan , mada zaobiđen na konkursu bude izabran za projektanta banovinskog kompleksa u Novom Sadu. Ista situacija dogodila se i 1929. na konkursu za gradnju novosadskog pozorišta, kada je takođe izabran Brašovanov projekat iako se on nije nalazio među nagrađenim projektima. Pošto je početak gradnje stalno odlagan zbog veoma česte smene banova, kao i zbog velike ekonomske krize, Đorđe Gasparini, načelnik tehničkog odeljenja dunavske banovine, zatražio je , doduše u veoma izmenjenim okolnostima( znatno uvećan broj službenika zahtevao je daleko veći prostor) 1935. od načelnika banske uiprave da donese odluku o izradi sasvim novog projekta. Posao je poveren dragiši Brašovanu, još 1930. godine izabranom arhitekti. U samom procesu gradnje dolazilo je svakodnevno do nekog novog problem. Od toga da je zidanje početo na podvodnom terenu i da su morale da se koriste ogromne pumpe, do samog odabira materijala za zaršne radove. Po prvom, odnosno to je bio već drugi projekat, fasada zgrade je trbala da bude obložena crvenompresovanom opekom. Podovi su trebali da budu poplocani teracom a ne keramikom...Ove promene u materijalima su skoro duplo povećali troškove, tako da su oko toga vođene brojne diskusije. Da bi se po ovom projektu uspostavili stabilni temelji iskopano je oko 30 hiljada kubika zemlje, a nosivost tla je dovedena u normalu nasipanjem terena sa 20 hiljada kubika šljunka i 4 000 kubika peska. U samu paltu dužine 180m i širine 44m uzidano je četiri miliona opeka, 5000 tona cementa, 600 tona gvozdene armature, kao i 12 000 kvadratnih metara kamene obloge. �3. ENTERIJER


3.1 BELA BANOVINA - IZVRŠNO VEĆE VOJVODINE

Enterijer je funkcionalno veoma uspešno i logično rešen. Vestibili vode do prostranih holova. Osoben je hol postavljen iza glavnog ulaza, u poprečnom krilu. To je veliki prostor pravougaone osnove izdeljen mermernim stubovima, sa uz bočne zidove smeštenim stepeništima svečanog karaktera. Skupocena, koloristički raznovrsna, mermerna oplata podova, zidova i stepeništa, zatim ograde od poniklovanih elemenata kao efektan deo opreme, doprinose reprezantativnom karakteru ovog prostora. Po oceni specijalizovanih stručnjaka ovaj hol je tako dobro akustički projektovan i izveden, da su se ubrzo po završetku gradnje u njemu počeli održavati koncerti. Posle prekida od više decenija, pre nekoliko godina kratka predratna tradicija je obnovljena i danas hol polako prerasta u ekskluzivnu koncertnu dvoranu. U ovoj dvorani se veoma cesto odrzavaju i razni svečani kokteli. U osnovnoj organizaciji prostora banovine izvedeni su široki hodnici ka dvorišnim fasadama(ponovljeni na svim etažama) i udobne kancelarije u nizu, uz spoljne fasadne zidove. Po hodnicima je opata podova u keramičkim pločicama, toplog kolorita, otvori vrata obrubljeni su mermerom, podovi kancelarija prekriveni su kvalitetnim parketom. Sve je jednostavno, bez dekorativnih aplikacija, ali izuzetno kvalitetno izvedeno. Naročita pažnja posvećena je opremi kabineta bana, smeštenom nad glavnim ulazom, gde su zidovi prekriveni drvenim lamperijama sa ornamentom kvadratnih kaseta, parket je maštovitije složen, a nameštaj posebno naručen. U dva druga poprečna krila smešteno je još po jedno stepenište čiji kvalitet obrade mermerne oplate ne zaostaje za onim izvedenim uz glavni hol. Enterijeru 40 m visoke kule, koja je sve do soliterizacije Novog Sad bila najviši objekat, nije u obradi posvećena neka veća pažnja. Četvorokrako stepenište sa malim podestima na svim etažama vodi do vrha kule. Omah posle završetka gradnje, posle useljenja, čule su se kritike pojedinih sručnjaka i postavljeno je pitanje da li je palata arhitektonski i estetski uspela. Smatralo se naime da je „s obzirom na svoje dimenzije suviše niska“ , a da je umesto potpuno nekorisne kule, bilo praktičnije i estetski bi više odgovaralo da je izgrađen još jedan sprat. Zamerano je i što Većnica nije stavljena pod jedan krov sa Banskom palatom. Sa današnje vremenske distance možemo se jedino složiti sa primebom zbog ne velike iskorišćenosti kule. Zaista, u njoj nepostoji funkcionalno koristan prostor. Međutim, teško je i potpuno bespredmetno po pitanju estetike zamisliti palatu Banovine sa još jednom spratom i bez vertikale kule na istoku. Brašovanu je kula u tom smislu bila neophodna, te je imao veliku sreću naišavši na naklonost i razumevanje investitora. Očigledno da je presudnu ulogu u tome odigrao Gasparini. U stalnom natezanju oko obezbeđivanja povećanih troškova gradnje, svakako da bi tada veliko finansijsko olakšanje predstavljalo uklanjanje kule sa Brašovanovog plana. Na 5700 kavdratnih metara raspoređeno je 569 prostorija najrazličitijih namena. U suterenu zdanja Banska kraljevska uprava je čuvala staru arhivu, a smestila je tada i Muzej znanstva, Muzej trgovine i industrije (južno krilo), kao i električnu i telefonsku centralu. Na prvom spratu su bile prostorije Veterinarskog odseka (veterinari, bakteriolozi), Šumarski odsek, Odeljenje inspekcije rada i Agrarno upravno odelenje. Na sedini južnog krila nalazile su se najluksuznije prostorije namenjene banu (radni kabinet, salon, soba za poslugu) i njegovim pratećim službama. Bile su tu kancelarije šefa kabineta, načelnika, sekretara, kao i sala za konferencije. U neposrednoj blizini bio je smešten i dobro opremljen kabinet podbana. Na drugom spratu bio je Prosvetni odsek sa odelenjem Školskog odbora, Knjižnih učila i „Službenog lista“. Odelenje za trgovinu nalazilo se u severnopm krilu, a u južnom Tehničko odelenje gde su svoje kancelarije imali elektro, mašinski i građevinski inženjeri, kao i arhitekti sa pratećom službom tehničara i crtača. Za cenralni hol Banovinske palate napravljen je tepih impozantnih dimenzija (11m dug i 7m širok), najveći ikada naručen za neku od državnih institucija u Novom Sadu. Postojala su sećanja da je tepih rađen u Ivanjici, na posebno izgrađenom razboju. Tepih je izveden sa karakteristikama pozne secesije i art dekoa, stilizovanih floralnim i geometrijskim motivima. Krajem osamdesetih zbog oštećenja jednog dela površine , iz nepoznatih razloga nije restauiran, već je predat Muzeju grada Novog Sada.



3.2 VEĆNICA – BANSKI DVORI – SKUPŠTINA VOJVODINE


Zdanje u kojoj su smešteni Većnica ( svečana sala namenjena, istina ne baš čestim, sednicama članova banskog veća) i Banski dvori (stan za dunavskog bana), smešteno u zeleđu impresivne Bele banovine, povučeno je i okruženo zelenilomtako da nije toliko dominantno u prostoru. Mada dimenzije Većnice – 96 m dužine i 61 m širine –svakako nisu zanemarljivi, njena gradnje nije privlačila veliko interesovanje, pa je hroničari pominju uzgredno, tek kada pišu o ukupno urađenom prostoru. Izgradnje Većnice počela je nešto kasnije od Banovine, nešto kasnije je i završena. Međutim, sa arhitektonskog i sadržajnog stanovišta, ona je važan deo Banovinskog kompleksa, istovremeno projektovana, kao deo jedinstvenog graditeljskog ansambla, nastalog kreativnom imaginacijom jednog autora. Građevina neklasične, razvučene krstooobrazne osnove, Većnica je postavljena upravno na sredinu južnog krila Banovine. Bila je to dobra odluka, pre svega, zbog ukupne kompozicije kompleksa, kojom je istovremeno obezbeđena i izdvojenost objekta od frekfencije bulevara. Složeno stilsko-arhitektonsko rešenje, koje je Brašovan upotrebio prilikom osmišljavanja projekta za gradnju Većnice, komentarisano je već septembra 1937. godine, u vreme kada se radovi na njoj obavljaju „punom parom“. Tada je sa pravom primećeno da se pri projektovanju odstupilo od „modernih motiva“ , a da će na njoj biti vidljivi i elementi renesansnog stila. Spolja gledano Većnica ima suteren, parter, sprat i potkrovlje. Na 2200 kvadrata korisne površine, raspoređeno je 147 prostorija, ali je u središtu objekta svečana sala (visoka 10,5 m ), koja je u odnosu na ulaz i vestibil podignuta u nivo prvog sprata. Do nje vodi široko svečano stepenište. Iza Većnice raspoloživi vertikalni gabarit centralnog krila podeljen je na tri sprata (treći je produžetak potkrovlja nad Većnicom). U bočnim krilima je jednostavnije prostorno rešenje enterijera, sobe postavljene u nizu sa hodnikom ka južnom fasadnom zidu. Kao primarni sadržaji na prvoj etaži palnirani su i izvedeni prostrani vestibil sa monumentalnim stepeništem (širine oko 16m) , klubovi , saloni, velika i mala trpezarija. U središtu je najvažniji prostor, svečana sala Većnica sa po šest stubova obloženih kamenim pločama toplog kolorita, po sedam visokih i uskih prozora na istočnom i zapadnom zidu. Galerija je smeštena na južni zid. Iza Većnice na drugoj etaži izgrađen je prostrani stan za bana – banski dvori. U središtu tog prostora je prostrani hol, a oko njega su postavljene trpezarija, dve spavaće sobe, budoar, dve sobe za decu, dva kupatila soba za guvernantu. Stan sa zapadne i istočne strane ima dve duboke lođe. Hrana je pripremanau suterenu i dopremana pomoću dva mala lifta, koji su i danas u upotrebi. Tokom proteklog vremena enterijer je morao biti nešto izmenjen u odnosu na originalno stanje. U manjem delu prostora banskog stana promenjena je pozicija nekih zidova, ali tim radovima nije znatnije narušen prvobitni izgled. U ovom delu Skupstine se danas nalazi kabinet predsednika skupstine Vojvodine. Ispred kabineta je hol, odnosno sala koja se koristi za konferencije, kao i za svecane prijeme i koktele. Sala je sa leve i desne strane , od ulaza oblozena ogledalima i izgleda veoma atraktivno... Palata Većnice je u svojoj osnovnoj stilskoj atribuciji delo moderne arhitekture. Nju potvrđuju pravi uglovi, preovladavajuće ravne bezornamentalnepovršine, kolonade sa elementima jednostavno oblikovanih stubova..Ispred ulaza je kolonada , izbačena iz osnovnog gabarita, koja nosi terasu prvog sprata. Polukružnaforma potkrovlja je promišljena vizuelna spona sa snažnim ovalom Banovine. Tek kao diskretno razbijanje modernističke hladnoće pažljivijim posmatranjem, mogu se primetiti klasični arhitektonski znaci: plitak erker na profilisanim konzolama, nizovi sitnih lavljih maski ili kružne meteope između prozora (maskiraju otvore oluka). U vestibilu i stepeništnom prostoru vizuelno preovlađuju oplata crno belog mermera i srebrnasti tonovi stepenišnih ograda. Na njihovim krajevima su efektni krvolinijski i pužasti ornamenti, promišljeno postavljeni kao kontrast strogim mermernim površinama. Za južni zid skupštinske sale, eminentni umetnik Boško Petrović 1958. godine je izgradio mozaik monumentalnih dimenzija „Vojvodina“. Mozaik prekriva veći deo južnog zida skupštinske sale.



4. BANOVINA DANAS

Eksterijer i Izvršnog veća i Skupštine Vojvodine u proteklih sedamdesed godina nije menjan, ni narušavan. Jedino bi morao napomenuti da je zgrada Iyvršnog veća, iz meni nepoznatog razloga, stradala u NATO bombardovanju tadašnje Jugoslavije. Tog 19. aprila 1999. godine nešto posle ponoći projektil je sa dvorišne strane trećeg sprata banovinske Palate napravio rupu od oko 7 kvadratnih metara. U tom napadu su polomljena sva stakla na svim spratovima, kao i na kuli, iz ležišta su izvaljeni okviri i vrata...

Enterijer je godinama menjan, zavisno od potreba administracije, ali ne nešto značajnije. U salama Banovine se danas organizuju brojne izložbe i manifestacije, konferencije i naučni skupovi. Korišćenje sala Skupštine Vojvodine propisano je „Odlukom o unutrašnjem redu u zgradi Autonomne pokrajine Vojvodine“ od 12. aprila 2000. godine. U članu 14. ove odluke stoji:

„-Svečana sala i salon na međuspratu koriste se za protokolarne posete, prijeme i održavanje sastanaka u organizaciji predsednika Skupštine. -Klub poslanika koristi se za održavanje sednica i sastanaka i za pružanje uobičajenih ugostiteljskih usluga poslanicima.“

U članu 16 iste odluke : -„Sale i druge prostorije u zgradi Skupštine namenjene za odžavanje sednice Skupštine , odbora Skupštine poslaničkih grupa, sastanaka i konferencija mogu uz odobrenje sekretara Skupštine ili lica koje on ovlasti, da za svoje potrebe koriste i Izvršno veće AP Vojvodine, pokrajinski organi uprave, organizacije i službe i ministarstva i posebne organizacije sa područja Južno-Bačkog okruga.“

U članu 20., za nas najvažnijem, stoji: -„U zgradi Skupštine mogu se organizovati prigodne izložbe i druge kulturno-umetničke i naučne manifestacije, po odobrenju sekretara Skupštine.“