Main Ustaša Headquarters
The Main Ustaša Headquarters (Template:Lang-hr) was the ruling body of the Ustaša party in the Independent State of Croatia, convened under the poglavnik, Ante Pavelić.
Establishment
The Ustaše emigrants lived in many different countries, but since 1929,[1] the most important and most numerous group was group of Ustaše emigrants in Italy, led by Ante Pavelić.[2] The Main Ustaša Headquarters evolved from Croatian Emigrant Office (Template:Lang-hr) established by Pavelić in Milan, Italy and managed by Stanko Hranilović who also used alias Stanko Đurić and was one of the closest associates of Pavelić at that time.[3][4][5] The group of Ustaše in Italy consisted of about 500 emigrants.[6] The Main Ustaša Headquarters was first situated in Bovegno, Italy.[7]
Organization
The Main Ustaša Headquarters consisted of poglavnik, Doglavničko vijeće, Pobočnički zbor and commissioners.[8] It is assumed that before the World War II only Mile Budak was appointed as doglavnik (in 1934) and Marko Došen as president of the Doglavničko vijeće.[9]
The Council of the deputy chiefs of state (Doglavničko vijeće), a body of the Main Ustaša Headquarters, was made up of no more than twelve doglavniks (deputy leaders) at any one time and no more than 7 poglavni pobočniks (adjutants).[10] In May 1941 Pavelić signed the law which defined Main Ustaša Headquarters as supreme body of Ustaše organization.[11]
Doglavničko vijeće
In March 1941, the members of Doglavničko vijeće were:[12]
- Andrija Betlehem
- Mile Budak
- Marko Došen
- Slavko Kvaternik
- Luka Lešić
- Stjepan Matijević
- Ademaga Mešić
Pobočnički zbor
Besides doglavniks and their council, the Main Ustaša Headquarters had members who were adjutants (doglavni pobočnici) who constituted their own council (Pobočnički zbor) whose members were:[13]
- Blaž Lorković
- Ivan Oršanić
- Ivan Javor
- Mijo Bzik
- Alija Šuljak
- Mira Vrličak-Dugački
- Vjekoslav Blaškov
- Hakija Hadžić
Commissioners
Besides Poglavnik, his deputies and adjutants, the leadership of the Ustaše organization had also commissioners who were appointed by poglavnik.[14] It is important to diferentiate commissioners of the Main Ustaša Headquarters from commissioners temporarily appointed as temporary authorities to establish Croatian control of certain regions.[15][16]
The commissioners of the Main Ustaša Headquarters included:[17]
- Zdenko Blažeković,[18] a commissioner for physical education and sport
- Božo Cerovski, a commissioner for internal affairs and security[19]
- Eugen Dido Kvaternik
- Vjekoslav Luburić
- Vilko Pećnikar
- Branko Rukavina
- Frane Miletić
- Ante Štitić
- Vlado Singer
- Vlado Herceg
- Vlado Jonić
- Franjo Laslo
- Aleksandar Seitz
- Danijel Crljen, a commissioner for education and propaganda[20]
- Šime Cvitanović[21]
- Mira Vrličak Dugački[22]
- Dragan Dujmović[23]
- Tomiša Grgić[24]
- Marijan Šimić[25]
- Nikola Jurišić[26]
- Mato Jagodić[27]
- Ivan Pregrad[28]
References
- ^ Magazine of contemporary history. Institut. 2002. p. 257.
U tom kontekstu treba gledati i položaj ustaša čija se jezgra, zajedno s Antom Pavelićem, od 1929. nalazila u Italiji
- ^ (Jelić-Butić 1977, p. 27): "U Italiji je ustaška skupina bila najbrojnija i tu se nalazila vodeća grupa ustaša okupljenih oko Pavelića."
- ^ Magazine of contemporary history. Institut. 2002. p. 257.
Pavle Đurić (zapravo Stanko Hranilović, jedan od najbližih Pavelićevih suradnika u to vrijeme, ali Iusu pravo ime "Đurića" nije poznato) ...
- ^ (Matković 2007, p. 59):"Tako je i Hrvatska emigranstka kancelarija (voditelj joj je bio novinar Stanko Hranilović), što ju je Pavelić osnovao ..."
- ^ (Krizman 1983, p. 524):"U Milanu se nalazila Hrvatska emigrantska kancelarija koja će kasnije prerasti u Glavni ustaški stan. Njoj je zadatak bio da prihvaća prve pridošlice u buduću ustašku organizaciju, no kako u zemljama koje su Paveliću od početka pružale..."
- ^ (Kolanović 1997, p. 86): "Italijanska skupina ustaša, obuhvaćala je oko 500 emigranata, među kojima su se isticali Stanko Hranilović, Eugen Dido Kvaternik, Mijo Babić, Andrija Artuković, Erih Lisak, Ivo Herenčić, Vilko Pečnikar, Ante Moškov, Jure Francetić, Mijo Bzik, Vjekoslav Servatzy i dr."
- ^ (Basta 1986, p. 37): "Glavni ustaški stan (GUS) s Pavelićem na čelu nalazio se najprije u mjestu Bovenju u Italiji."
- ^ Vojnoistorijski glasnik. Vojnoistorijski institut. 1950. p. 173.
Glavni ustaški stan sačinjavati su: poglavnik, doglavničko vijeće, pobočnički zbor i poverenici.
- ^ (Basta 1986, p. 36):"Izgleda da je prije rata samo Mile Budak bio imenovan doglavnikom (1934. godine) i Marko Došen za pročelnika doglavničkog vijeća."
- ^ (Šibl 1967, p. 73) "Shema ustaške organizacije bila je slijedeća: vodstvo ustaškog pokreta sačinjavao je Glavni ustaški stan, koji se sastojao od: - Poglavnika — Doglavničkog vijeća (od najviše 12 članova) — Pobočničkog zbora (od najviše 7 poglavnih pobočnika)"
- ^ (Kolanović 1997, p. 35)
- ^ Philip J. Cohen (1996). Serbia's Secret War: Propaganda and the Deceit of History. Texas A&M University Press. p. 156.
- ^ (Ademović 2000, p. 264)
- ^ (Peršen 1990, p. 35):"Vodstvo ustaške organizacije u početku NDH sačinjavali su: poglavnik, doglavnici, poglavni pobočnici i povjerenici. Oni su sačinjavali Glavni ustaški stan (GUS). Povjerenike Glavnog ustaškog stana imenovao je poglavnik. "
- ^ (Jelić-Butić 1977, p. 109):"Osim imenovanja spomenutih privremenih povjerenika, koji su imali izvanredne funkcije na pojedinim područjima NDH, .... povjerenici koji nisu imali ništa zajedničko sa spomenutim ustaškim povjerenicima u pojedinim područjima, koji su bili privremeno imenovani za privremeno vršenje dužnosti i organiziranje vlasti"
- ^ (Peršen 1990, p. 35)
- ^ (Jelić-Butić 1977, p. 109):"Treću grupu funkcionera u GUS-u činili su povjerenici, koji nisu imali ništa zajedničko sa spomenutim ustaškim povjerenicima u pojedinim područjima, koji su bili imenovani za privremeno vršenje dužnosti i organiziranje vlasti. To je bila i najmnogobrojnija grupa funkcionera u GUS-u, a u njoj su, tokom vremena, bili: Eugen Kvaternik, Vjekoslav Luburić, Vilko Pećnikar, Branko Rukavina, Frane Miletić, Ante Štitić, Zdenko Blažeković, Božo Cerovski, Vlado Singer, Vlado Herceg, Tomislav Grgić, Danijel Crljen, Vlado Jonić, Franjo Laslo, Aleksandar Seitz.
- ^ (Stuparić 1997, p. 41)
- ^ Zbornik sjećanja Zagreb 1941-1945. Gradska konferencija SSRNH. 1982. p. 264.
Nakon nekoliko dana, logor je posjetio povjerenik za javni red i sigurnost u Zagrebu Božo Cerovski. Tražio je razgovor s Keršovanijem. Poznavali su se još iz kaznionice Lepoglava, gdje je Cerovski bio na robiji kao hrvatski nacionalista za ...
- ^ (Novak 2005, p. 400):"Na skupu je govorio Danijel Crljen, povjerenik za odgoj i promičbu u Glavnom ustaškom stanu"
- ^ Nikolić, Vinko (1976). Hrvatska revija: jubilarni zbornik 1951-1975. Knjižnica Hrvatske revije. p. 194. ISBN 978-84-399-5347-0.
Dr. Sime Cvitanović, liječnik, upravitelj zagrebačke bolnice na Rebru 1942-1945., povjerenik u Ustaškoj Obrani,...
- ^ (Šipovac 1987, p. 149):"...Mira Dugački, postavljena za povjerenika u Glavnom stanu ..."
- ^ (Stuparić 1997, p. 104)
- ^ (Stuparić 1997, p. 139):"U travnju 1941. vraća se u domovinu kao pukovnik Ustaške vojnice, u lipnju 1941. postaje povjerenik u GUS-u,... "
- ^ Zbornik Dokumenta. Vojnoistorijski institut (Belgrade, Serbia). 1964. p. 230.
...povjerenik Glavnog Ustaškog Stana gosp. Marijan Šimić...
- ^ (Bulajić 1989, p. 732):"povjerenik Glavnog ustaškog stana u Zagrebu postao je Nikola Jurišić,"
- ^ (Colić 1973, p. 161)
- ^ (Colić 1973, p. 161)
Sources
- Ademović, Fadil (2000). Novinstvo i ustaška propaganda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj: štampa i radio u Bosni i Hercegovini, 1941-1945. Medija centar.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Šibl, Ivan (1967). Zagreb 1941. Naprijed.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Basta, Milan (1986). Rat je završen 7 dana kasnije. Privredni pregled.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Krizman, Bogdan (1983). Ante Pavelić i ustaše. Globus.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Kolanović, Nada Kisić (1997). Vojskovođa i politika: sjećanja Slavka Kvaternika. Golden marketing. ISBN 978-953-6168-30-9.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Jelić-Butić, Fikreta (1977). Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska: 1941-1945. Sveučiliǎna naklada Liber ; Školska knjiga.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Matković, Hrvoje (2007). Designirani hrvatski kralj Tomislav II. Pavičić.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Peršen, Mirko (1990). Ustaški logori. Globus. ISBN 978-86-343-0547-0.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Stuparić, Darko (1997). Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945. Minerva. ISBN 978-953-6377-03-9.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Novak, Božidar (2005). Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću. Golden marketing-Tehnička knjiga. ISBN 978-953-212-194-0.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Šipovac, Neđo (1987). Ljeto na gori, 1941. Veselin Masleša. ISBN 978-86-21-00133-0.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Bulajić, Milan (1989). Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine. Izdavačka radna organizacija "Rad".
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help) - Colić, Mladen (1973). Takozvana NDH. Delta-pres.
{{cite book}}: Invalid|ref=harv(help)