User:Admir Mujic

From Wikipedia, the free encyclopedia

[stari majdan]Istorija Stari Majdan spada među najstarija naselja u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u sjeverozapodnoj Bosni, na lijevoj obali rijeke Sane. Od Sanskog Mosta je uadaljen 9 km a od Prijedora 26 km.Stari Majdan leži na nadmorskoj visini od 200 m. U Starom Majdanu postoji stari rimski most na potoku Gračanica. Kroz Majdan protiče i potok Željeznica koji sa Gračanicom čini riječicu Majdanušu koja se ulijeva u rijeku Sanu. Majdanske planine su sjeverno i sjeverno istočno od Starog Majdana. Vrhovi ovih planina ne prelaze 500 m nadmorske visene, sa izuzetkom jednog vrha koji se zove Gaidžik i čija nadmorska visina iznosi 619 m. Stari Majdan je bio posebno poznat po bogastvu i preradi željezne rude, koja se ovdje koristila već u predrimsko doba. Na osnovu arheoloških nalaza a posebno epiografskih spomenika koji su ovdje pronađeni posljednih godina, ova rudonosna oblast u antičko doba imala je za Rimsko carstvo izuzetan ekonomski značaj. Godine 1963 na lokalitetu ”Troska” u Starom Majdanu prilikom eksplatacije željezne troske pronađeni su žrtvenici iz trećeg stoljeća nove ere. Dva žrtvenika su posvecena bogu Sedatu i jedan boginji Nemezi. Tekstovi na spomenicima kažu da su tu živjeli romanizirani orijentalisti. To što su žrtvenici podignuti bogu Sedatu i boginji Nemezi govori da su u antičkom Starom Majdanu živjeli ljudi orijentalnog porijekla. Prema navodima Hamdije Kreševljakovića u Starom Majdanu se još u srednjem vijeku prije dolaska Turaka proizvodilo oružije i municija, dakle vađena i prerađivana željezna ruda. Turci su 1463 god. zauzeli Kamengrad i Stari Majdan pa su ih neko vrijeme napustili da bi ih ponovo zauzeli 1499 godine. Od 1503 godine je bio stalno u njihovim rukama. Tek oko 1571 god. otpočeli su Turci sa vađenenjem i preradom ruda. O ovome postoje tri dokumenta na turskom jeziku, koje je publikovao Hamdija Kresevljaković. Legenda kaže da je Stari Majdan bilo tako gusto naseljen da se naselje protezalo sve do Gradine u Staroj Rijeci, te da je mačka mogla s` krova na krov preskakati , i da je tako isto bilo do spahiskog sela u Dževaru. Legenda takođe kaže da je Stari Majdan imao 17 džamija. Rahmetli Ibrahom ef. Pasalić-Mulić muderis (profesor) je pričao da je sa Perinca brda salazilo 40-50 fenjera na teraviju u džamiju koja je bila na Zukića luci, više Gornjeg Utriša. Naselje Stari Majdan u dosada poznatim dokumentima nazivano je : Madeni Ahen što u prevodu znači Gvozdeni Majdan, Madeni Atik, Stari Unidan, Stari Maudan, Mejdan, Majdan, i konačno najčešće Stari Majdan. Naziv Stari Majdan naselje je dobilo prema pisanju Hamdije Kreševljakovića u XVIII stoljeću. Prema istom izvoru Hrvatske čete su 1692 god. upale u Stari Majdan, spalile ga te ga iduće godine napustile. Koncem XVI stoljeća u Starom Majdanu je jako bilo razvijeno rudarstvo i prerada željezne rude u polufabrikate ”poluge”. Ti gotovi proizvodi su transpotovani do rijeke Sane, a onda lađama Unom i Savom preko pristaništa Gradiška , do Carigrada. O tome piše i Husref Hadžialagić u svojoj knjizi gdje opisuje Gradišku. On navodi rudnike i metalurgiju oko rijeke Sane , a to su Stari Majdan i Kamengrad. Odatle su se transportovale velike količine gvozdenih kugli (đulad). Dalje navodi rudnik i manufakturu u Starom Majdanu, gdje je tada radilo oko 1100 radnika na vađenju i dovozu rude, paljenju ćumura, rad na topljenju, rad u livnicama i kovačnicama, te odvoz proizvoda do rijeke Sane. Krajem XVI stoljeća Kamengradski kadiluk i kapetanija prelaze u Stari Majdan, ali i dalje ostaje naziv Kamengradski Kadiluk. Kadiluk se reorganizuje u mundirluk i ostaje u St. Majdanu sve do 1881godine. Tako Stari Majdan pored industrijsko-trgovačkog centra postaje i sjedište vojnih i civilnih vlasti. Važniji događaji u Starom Majdanu U ovom dijelu opisuju se hronološki važniji događaji koji su dotiču bliske i dalje prošlosti Starog Majdana. Cerića kula Majdanskih kapetna u Brdarima, nalazila se na posjedu begova Cerića, na brežuljku lijevo od ceste koja iz Sanskog Mosta vodi za Stari Majdan. Kula je bila ozidana od kamena i srušena je 1932 godine. U tom periodu predsjednik opštine Stari Majdan bio je Nikola Todorivić iz sela Koprivna Godina 1750 Cerića kulu u Starom Majdanu sagradili su oko 1750 godine takođe Majdanski kapetani Cerići. U njoj je u XIX vijeku jedno vrijeme bila žandarmenijska kasarna ( kako piše Branko Bokan). Međutim zna se da je za cijelo vrijeme Austrougarske vladavine, pa sve do 1942 godine u Cerića kuli u Starom Majdanu bila žandarmeriska kasarna. 1942 ustanici partizani su je zapalili, a 1945 godine je potpuno razrušena. U to vrijeme predsjednik opštine Stari Majdan bio je Dragan Indžić iz sela Dževar. Godina 1783 Stari Majdan je imao 200 Muslimanskih kuća ( Turskih kako piše u dokumentu ). Pomenuti dokument čuva se u Bečkom Ratnom Arhivu. Tada u Majdanu nije bilo Srba i Hrvata. Godina 1842-43 U ovom periodu na osnovu putopisca Ivana Frane Jukića u Starom Majdanu bilo je: Ø 200 Muslimanskih kuća Ø 20 Srbskih kuća Ø 6 Džamija i 4 mekteba Ø 60 Majdana (Topionica željeza) Godina 1854 U Majdanu je otvorena Srpska pravoslana osnovna škola koja je radila sve do 1914 godine. Ovu školu su pohađala i neka Muslimanska djeca. Godina 1858 –75 U Majdanu je bilo 35 trgovačkih radnji i jedan dućanski spahija. Od toga su 29 radnji bili u vlasništvu Muslimana, a 6 u vlasništvu Srba. Dućanski spahija je bio Musliman. Ovo su zvanični podatci iz teftera trgovačke kuće Potogija iz Sarajeva, izuzev za dućanskog spahiju. Prema pisanju Dionisije Marinkovića u Majdanu su i Srbi otvarali trgovine, i to njih 6 u periodu od 1854-1858 godine, a među njima i D. Marinković. Važno je napomenuti da je od 29 trgovaca Muslimana bilo 8 hadžija. Godina 1858 Srpska buna je zahvatila i Sanski kraj. Tako i Austrijski konzul Resler 13 jula 1858 godine, između ostaloga javlja iz Sarajeva : ”... Naš agent iz Banja Luke 8 ovog. mj. Javlja. Svo hrišćansko stanovništvo Bihaćkog distrikta navodno je pod oružijem i već je došlo do sukoba nedaleko od trga i sjedišta mudira u Starom Majdanu, pri čemu je na strani hrišćana ostalo na mjestu 150 mrtvih a smatra se da nije mnogo manji broj ni na turskoj strani. Raja je ipak odbačena sa svojih položaja i razbijena. Pri tome je navodno jedan grčki manastir spaljen...”Ovo je izvod iz knjige B. Bokana. Godina 1876 Srpski ustanici su napali i zauzeli 13 jula 1876 godine Skucani Vakuf, a zatim popalili 18 muslimanskuih sela, među kojima Kamengrad i Husmovce. Godina 1878 Austrougarska je aneksirala Bosnu i Hersegovinu. Godina 1879 Izvršen je prvi Austrougarski popis stanovništva Bosne i Hercegovine. Tada Staromajdanski mudirluk iz turskog doba prelazi u kotar Sanski Most sa 52 džemata, koji su obuhvatili 78 sela sa jednim trgovištem (Sanski Most) i jednim grodom (Stari Majdan). Kotar je tada brojao 18 831 stanovnika. Stari Majdan grad sa 280 kuća i 289 stanova imao je 1373 stanovnika od toga : Ø 989 Muslimana ili 72% Ø 384 Grkokatolika ili 28 %, Rimokatolika nije bilo. Stari Majdan je tad, a i ranije bio najnaseljenije naselje na mundirluku-kotaru. Na dan popisa Majdan je za 43% veći od S. Mosta. Godina 1879 Prosječen je put Milin Birt – Stari Majdan. Godina 1881 Staromajdanski mundirluk – kotor prešao je u Sanski Most od tada Sanski Most počinje se razvijati a Stari Majdan opadati. Godina 1885 Na drugom popisu stanovništva Stari Majdan je imao : Ø 89 trgovaca i obrtnika Ø 14 vlastelima (begova i aga) Ø 2 kmeta Ø 1 posjednik (rente kuće) Ø 9 sveštenika Ø 2 općinska službenika Ø 1 učitelj Ø 150 pomoćnih radnika Ø 168 težaka Godina 1886 Stari Majdan je dobio držvno komunalnu četvero-godišnju školu, u isto vrijeme kad i Sanski Most. Tad je Stari Majdan imao dvije škole i 4 mekteba, a imao je i nižu medresu. Ova medresa nije davala imamski kadar, nego samo veći stepen obrazovanja od mekteba. Ovdje se pored vjerskih predmata izučavao bosanski jezik i pismo kao i matematika. Godina 1891 1. aprila pomenute godine formirana je kotarska ispostava Stari Majdan. Ova ispostava je obuhvatala 33 sela i grad Stari Majdan, koji je imao status grada do 1930 godini. Po popisu iz 1910 godine ova ispostava je imala 11 937 stanovnika ili 30,93 % od ukupnog stanoništva kotara. U sastavu ispostave bilo je 9 džemata (seoskih opština) i to: Ø Budimlić Japra, sa još tri sela Ø Brdari sa još 2 sela Ø Mala Ruiška, sa još 1 selom Ø Modra sa još 4 sela Ø Mrkalji sa još 2 sela (podvidača) Ø Rasavci sa još 6 sela Ø Slatina sa još 1 selom Ø Stara Rijeka sa još 5 sela, kao i gradsa opština Ø Stari Majdan Godina 1895 Osnovano je vatrogasno društvo ”Vatrogasna četa” Stari Majdan, prvo u kotaru a dvadeseto u Bosni i Hercegovini. Iste godine po trećem popisu u Starom Majdanu je bila oružnička postaja kao i u Lušci Palanci, jedino ove dvije na kotaru Sanski Most. Po istom popisu Stari Majdan je imao 6 džamija, 4 mekteba, pravoslvnu kapelu, kao i dvije osnovne škole. Kotar je imao 20 džamija, 29 mekteba, 10 pravoslavnih crkavi sa 4 kapele i dvije župne katoličke crkve sa dvije kapele. Kotar je imao svega 4 osnovne škole, od toga dvije državne i dvije srpsko-pravoslavne u Starom Majdanu i Sanskom Mostu. Godina 1910 Po četvrtom popisu kotar Sanski Most je imao 38 422 stanovnika, dvije gradske opštine Sanski Most i Stari Majdan i 22 seoske opštine, kotarsku ispostavu u Starom Majdanu i još dvije oružničke postaje u Sanskom Mostu i Budimlić Japri. Stari Majdan je tada imao 1202 stanovnika a Sanski Most duplo više. Godina 1914 Prestala je eksploatacija i prerada željezne rude u St. Majdanu. Prestale su sa radom srpsko-konfeeksionalne škole, počeo je prvi svjetski rat i trajao do 1918 godine. St. Majdan je tada imao 15 trgavačko-zanatskih radnji od toga : Ø 7 mješovitih trgovina na malo Ø 1 manufakturna trgovina Ø 7 radnji nepoznate struke.. Godina 1918 Završio se prvi svjetski rat, i prestala četerdesto godišnja Austro-Ugarska vladavina. Uspostavljena je Kraljevina Jugoslavija. Odmah iza rata nastala je gladna godina i pojavaila se bolest tifus. Godina 1921 Na prvom popisu stanovnka Kraljevine Jugoslavije, srez Sanski Most je imao 37 600 stanovnika, za 815 stanovnika manje od predhodnog popisa, a Stari Majdan svega 992 stanovnika što znači za isti period manje za 210 stanovnika ili 21 % u odnosu na predhodni popis. A od popisa1879 godine to jest za 42 godine manje za 381 stanovnik ili 28 %. Godina 1925 Srušene su dvije Majdanske džamije, obe u mahali Gračanica. Po kazivanju starih u istoj mahali su postojale još dvije džamije, od kojih je jedna zapaljena, a druga srušena. Godina 1930 Sanski srez je imao 8 opština sa 87 naselja. Prestala je sa radom kotarska ispostava u Starom Majdanu. Opština Stari Majdan obuhvatala je 14 naselja sa 1200 domaćinstava i 7280 stanovnika. Ovo je bila najveća opština na srezu, dok je Sanski Most bio najmanja opština. Tada su Sanski Most i Stari Majdan jedini na srezu imali pošte koje su uspostavljene još za vrijeme Austro-Ugarske vladavine. Srez je imao 14 osnovnih škola, a Stari Majdan 3. Godina 1931 Stari Majdan je izgubio status grada. Srez sada ima 5 opština i to gradska opština Sanski Most, i 4 seoske kao seoski centri, Stari Majdan, Lušci Palamka, Budimlić Japra i Tomina. Godina 1932 Stari Majdan je dobio javno kupatilo koje je radilo do 1942 godine, kada je i zapaljeno. Iste godine su takva kupatila dobili Sanski Most i Lušci Palamka. Godina 1935 Prosječen je put Stari Majdan - Budimlić Japra u dužni od 22 km. Godina 1940 Stari Majdan je dobio električnu energiju. Električna mreža je bila u toku rata uništena da bi ponovo bila osposobljena oko 1951 godine. Godina 1941 Stari Majdan je do izbijanja drugog svjetskog rata imao: 257 domaćinstava od toga: Ø 5 bogatih Ø 7 srednjih Ø 245 siromašnijih 45 trgovačkozanatskih radnji od toga Ø 36 u vasništvu Muslimana Ø 9 u vasništvu Srba 7 vlasnika trgovačkih radnji sa 10 dućana od toga 3 srbina i 4 muslimana sa 7 dućana, 4 džamije, 1 mekteb, 1 pravoslavna crkva, 3 imama i 1 pravoslavni pop. Glavni imam kao i pravoslavni pop su vodili matične urede za Muslimane i Srbe, a katolčki župnik za Hrvate u Staroj Rijeci. Bila su dva učitelja 10-15 žandara i 2 opštinska policajca i td. 1941 godine počeo je drugi svjetski rat. Posljdice rata 1941-45 godina Godina 1942 Godine 1942 ustanici-partizani su spalili sav Stari Majdan kao i muslimanska sela od Sankog Mosta i Majdana do Lušci Palanke. Paljene su muslimanske kao i srbske i hrvatske kuće. 468 objekata spaljeno u St. Majdanu 213 domaćinstava bilo u izbjeglištvu od toga 81 domaćinstavo se nije vratilo iz izbjeglištva ili 31,5 % i to 65 Muslimanska, 14 Srbska i 2 Hrvatska domaćinstava. Staro Majdansko područije U toku rata je u Staromajdanskom područiju spaljeno 1195 kuća i 2661 objekat sve ukupno 3876 objekata. 1737 domaćinstava je bilo u izbjeglištvu. Ovo su podatci za 19 sela u Staro Majdanskog područija, osim podataka za Staru Rijeku I Briševo koji nisu uračunati u gore navedene podatke. Za to vrijeme je ubijeno ili poginulo 109 majdanaca od toga 10 vatrogasaca, a odmah nakon rata podleglo je još 6 majdanaca od zadobijenih rana ili posljedica rata.Do 1941 godine u Starom Majdanu je živjelo oko 83 % Muslimana 13 % Srba i 4 % Hrvata. Godina 1952 Na institranje tadašnjih vlasti srušene su dvije džamije i to u Donjem Utrišu i u mahali Drobadžije, iako su obe bile u dobrom stanju. Godina 1958 Ukida se opština Stari Majdan koja je postajala od dolaska Austro-Ugarske, ujedno se ukida i stanica milicije. Stari Majdan sa nekim selima pripada opštini Ljubija i biva u sastavu opštine Ljubija do 1961 godine. Od 1961 godine prelazi u opštinu Sanski Most gdje se idanas nalazi. Godina 1961 Izvršen je prvi posljeratni popis. Stari Majdan je imao 303 domaćinstva sa 1448 stanovnika. Školske 1961-1962 godine osnovna osmogodišnja škola u Starom Majdanu je imala 651 učenika sa područnim školama Stara Rijeka i Podvidača. Godina 1966 U Starom Majdanu je osnovana Mjesna zajednica Stari Majdan, koja obuhvata 8 sela računajuči i Stari Majdan.Ovo područje je Mjesmi ured koji djeluje od ukidanja opštine Stari Majdan. Površina ovog područja je 7357 hektara od toga : društveni sektor 3030 hek. ili 41 %, i u privatnom vlasništvu 4327 hek. ili 59 %. Godina 1971 Izvršen je popis stanovništva. Stari Majdan je imao 319 domaćinstava i 1565 stanovnika. Godina 1972 Otpočele su pripreme za asvaltirenje puta Milin Birt - Stari Majdan u dužini od 4 km. Godina 1973 Svećano otvorena novosagrađena džamija Palanka u Starom Majdanu. Na istom mjestu je bila i stara džamija Palanka koja je bila sagrađena oko 1670 godine i srušena 1971 radi dotrajalosti. Godina 1976 Završn i pušten u rad gradski vodovod u Starom Majdanu sa vrela Gračanica. Godina 1978 Izgrađen tv repetitor na koti Karaula na 345 m nadmorske visine na brdu zvanom Igralište. Isti dan kada je tv repetitor pušten u rad, postavljen je i kamen temeljac vatrogasnom domu u St. Majdanu. Kamen temeljac potavio je pokojni Marko Balan predsjednik Izvršnog odbora opštine Sanski Most i predsjednik Opštinskog vatrogasnog saveza Sanski Most. Njegovi pomoćnici su bili najstariji vatrogasac rahmetli Memić Džemal i najmlađi vatrogasac Hadžalić Huseina Muhamed. Godina 1979 Završeno asvaltiranje puta Milin Birt – Stari Majdan u dužini od 4 km, kao i svih ulica u naselju. Iste godine ukinuta je i stara tradicija održavanja konjskih trka za Hašlamsku nedelju i vašer. Put je svećano pušten u promet 1980 godine, a iste godine započelo se sa asvaltiranjem i puta Stari Majdan Stara Rijeka (dionica Gradina) Godina 1981 Na popisu iz 1981 godina Opština Sanski Most imala je 62 467 stanovnika od toga 43,4 % Muslimana, 42,6 % Srba 8,5 % Hrvata i 4,4 % ostalih. Stari Majdan je imao 300 domaćinstava sa 1448 stanovnika. Godina 1982 Stari Majdan je dobio nove nazive ulica, urbanistički red (plan). Puštena je u rad automatska telefonska centrala sa 60 brojeva. Godina 1985 Otpočele pripreme za otvaranje nekog industrijskog pogona u Starom Majdanu. Ovu akciju su skupa vodili prestavnici mjesnog područja 8 sela.Stanje prema prikupljenim podatcima novmbra 1985 godine za Staromajdansko područje je ovako izgledalo : Ovo mjesno područje od 8 sela imalo je: 1503 domaćinstva sa 4720 stanovnika i 329 nezposlenih lica. Sa ovog područija od drugog svjetskog rata (44 godine) migriralo je 760 domaćinstava sa oko 3400 lica. Radi zaposljena privremeno boravi u raznim krajevima oko 365 domaćinstava sa 1640 lica i u inostranstvu 77 domaćinstava i oko 160 radnika. Sa ovakvim podatcima traženo je u Sarajevu da se otvori neki industrijski pogon kako bi se zaustavila migracija stanovništva. Godina 1986 Dolazi do konačnog dogovora između MZ St. Majdan SO Sanski Most i razvojnog centra Vulkanizacije Celje o izgradnji pogona gumare u St. Majdanu. MZ St. Majdan dala je kao svoje ućešće društveni dom na koje me je izvršena adaptacija predhodne godine, slobodno zemljište oko doma, priključak na struju, vodu i telefon. Prema pokazateljima vrijednost investicije je bila 378 492 000, 00 din . Od toga MZ St Majdan je učestvovala sa 60 000 000,00 din ili 15,85 % u objektu i ostalom, Vulkanizacija Celje 178 000 000,00 din ili 47 %, a ostatak je kredit (zajam za zapošljavanje). 27 jula 1987 godine svečano je pušten u rad pogon gumare u St. Majdanu. Iste godine počele su pripreme za asvaltiranje puta St. Majdan Podvidača u dužini od 12 km do čije realizacije nije došlo. Godina 1989 Vatrogasno društvo se uselilo u novi vatrogasni dom koji je djelimično završeno i to samo gornji sprat i spremište. Ova izgradnja trajala je punih 10 godin a u izgradnji su učestvovali članovi vatrogasnog društva, mještani MZ St. Majdan i tadašnji SIZ za vatrogastvo opštine Sanski Most. Godina 1990 Održani prvi poslijeratni više stranački izbori u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini pobijedile su nacionalne stranke SDA, HDZ, SDS. Prema popisu iz 1991 godine opština Sanski Most je imala 60112 stanovnika od toga : 47,04 % Muslimana, 42,18 % Srba, 7,10 % Hrvata 3,58 % ostalih. Stari Majdan je imao 325 domaćinstava sa 1210 stanovnika od toga: 83,63 % Muslimana, 8,84 % Hrvata, 4,54 % Srba i 2,27% ostalih. St Majdan je 1879 godine bio jedino mjesto na kotaru Sanski Most koje je imalo preko 1000 stanovnika i bilo je najnaseljenije, a sad je po broju stanovnika na opštini Sanski Most na desetom mjestu. Do 1992 u Starom Majdanu je bilo 32 trgovačko-zanatske i ugostiteljske radnje, od toga 5 u društvenom sektoru i samo jedna trgovačka radnja u vlasništvu srba. Godina 1992 Izvršena je agresija na Bosnu i Hercegovinu i deseti genocid na Muslimanima. Srbsko-četnička vojska u svim gradovima i selima u kojima su nasilno preuzeli vlast kao i u mjestima u kojima su imali vlast poslije izbora rušili su džamije i katoličke crkve, tako da na cijelom njihovom prostoru koji su oni zauzeli nije ostala ni jedna džamija niti katoličkih crkavi. Otpuštali su Muslimane i Hrvate sa posla, odvodili ih u koncentracione logore, ubijali silovali, provodili etničko čišćenje ne Srpskog življa sa njihovih vijekovnih ognjišta. Tto je imalo za posljedicu da danas na područjima pod njihovom kontrolom žive isključivo Srbi sa neznatnom manjinom ne Srpskog stanovništva . Stradanja u St. Majdanu 1992-95 Krajem aprila 1992 godine Srbi su nasilno zauzeli zgradu MUP-a i uz pomoć JNA proglasili su Srpsku općinu Sanski Most. Svi Bošnjaci i Hrvati su bili prisiljeni da napuste zvanične organe vlasti, a kasnijom odlukom njihovih vlasti dolazi do masovnog otpuštanja sa posla sveg nesrbskog stanovništva. Srbi su odmah po preuzimanju vlasti naredili da svi Muslimani i Hrvati predaju naouružanje. Prvo su preko radio Stanice Sanski i TV Banjaluka pozivali stanovništvo da preda ilegalno naoružanje. Poslije toga su tražili da se vrati oružije rezervnog sastava milicije a potom i lovačko i lično. 27 maja oko 8 sati ujutro odvezeno je sve naurožanje na traktoru i predano srbskoj vojsci. Poslije toga isti dan radio Sanski Most je objavio da pošto Muslimani u Majdanu nisu predali naoružanje da će Majdan biti granatiran. Na Stari Majdan je taj dan palo oko 100 granata. Poslije podne ušla je srbska vojska u mjesto i pretraživala kuće. Bili smo primorani da na munari naše džamije objesimo bijelu zastavu kao znak da smo se predali. Zatim dolazi do odvođenja u sanske logore. Prvo su vođenja vršena pojedinačno a zatim i masovno. Tako je 23 augusta 1992 godine odvedeno u KRINKS logor u Sanskom Mostu 150 majdanaca Muslimana i nekoliko Hrvata. U logoru Manjača bila su 2 majdanca , a sa cijele opštine Sanski Most 960. Srušene su obe džamije u St. Majdanu. Narod je natjeran da ručno očisti ruševine i sav materijal sa džamija odveze na smetlišće. Na cijeloj opštini Sanski Most srušene su svih 27 džamija i 4 katoličke crkve. Nakon određenog vremena po preuzimanju vlasti vršen je pritisak za iseljavanje. U organizaciji majdanskih srba dovedene su izbjeglice iz Livna koji su zauzimali muslimaske kuće i stavljali papire na prozore i vrata sa tekstom ”novi vlasnik kuće taj i taj itd” iako su vlasnici kuća još ujvijek živjeli u njima. Drugog decembra je otišao prvi autobus sa prognanicima za Sloveniju, a odmah sutradan odlazi konvoj prognanika sa 6 autobusa i oko 30 automobila preko Gradiške za Hrvatsku. Septembra 1995 protjerano je sve preostalo Bošnjačko stanovništvo u sabirne centre Podvidača i Šehovci, a odatle protjerani za Travnik skupa sa svim Bošnjačkim i Hrvatskim stanovništvom opštine Sanski Most. Sve srbsko življe opštine Sanski Most pobjeglo je pred ofanzivom Armije Republike Bosne i Hercegovine. U Majdanu slučajem okolnosti ostala je porodica Nikole Bilić Hrvat i negova žena Radojka Srpkinja, kao i Salih Saliha Vojniković. Dok je na opštini Sanski Most ostalo oko 500 stanovnika. U St. Majdanu je spaljeno ili srušeno oko 40 kuća a još toliko je demolirano. Ubijeno ili poginulo je 30 majdanaca, od toga sedmero njh su se otselili prije rata u Sanski Most ili Prijedor. Sanski Most kao i Stari Majdan oslobođeni su 10 oktobra 1995 godine, a oslobodili su ih V i VII korpus Armije R BiH pod vodstvom generala Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića. Cijelokupna opština nije oslobođena jer je potpisano primirje. Prije Sanskog Mosta oslobođeni su: Velika Kladuša, Bosanska Krupa, Donji Vakuf, Bosanski Petrovac i Ključ. Jedan manji dio prognanika se vratio u St. Majdan, međutim Majdan je danas uglavnom naseljen sa izbjeglicama iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine. Dobrovoljno Vatrogasno Društvo Stari Majdan od 1895 do 1992 godine Prvo vatrogasno društvo dobrovoljnih građana na prostoru bivše Jugoslavije osnovano je u Varaždinu R Hrvatska 1864 godine. Prvo vatrogasno društvo dobrovoljnih građana u Bosni i Hercegovini osnovano je 1879 godine u Travniku. Vatrogasno Društvo to jest vatrogasna četa Stari Majdan osnovana je 1895 godine. To se desilo 31 godinu nakon osnutka prvog vatrogasnog društva u bivšoj Jugoslaviji 16 godina nakon prvog osnutka vatrogasnog društva u Bosni i Hercegovini. Do osnivanja našeg društva u Bosni i Hercegovini je posojalao samo 19 vatrogasnih društava. Iste godine kada je osnovano staromajdansko vatrogasno društvo osnovana su drštva u Bosanskom Šamcu i Gradačcu. U Bosanskoj Krajini do osnivanja našeg društva postajala su vatrogasna društva u sljedećim gradovima : 1. Bihać osnovano 1881 god. 2. Banja Luka - // - 1883.god. 3. Bosanski Novi - // - 1883 god. 4. Prijedor - // - 1883 god. 5. Kozarac - // - 1892 god. Na osnovu ovih podataka vidljivo je da su sva ova pomenuta društva u Bosni bila osnovana dolaskom Austrougarske vladavine. Za vrijeme od 4 decenije Austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini osnovano je oko 45 vatrogasnih društava, a gotovo isto toliko osonvano je i za vrijeme bivše Kraljevine Jugoslavije (1918-1941 god.) Do 1979 godine, to jest period od 100 godina postojanja vatrogasnih društava u Bosni i Hercegovini, bilo je 369 vatrgasnih društava u Bosni i Hercegovini. U pomenutih 100 godina tih 369 društva osnovana su za vrijeme: Austrougarske 1879 – 1918 god 12% Kraljevine Jugoslavije 1918 – 1941 god 22% SFR Jugoslavije 1945 – 1979 god 66% Godine 1894 u Starom Majdanu došlo je do većeg požara u gornjem djelu čaršije. Pri tome je izgorjelo više trgovoačkozanatskih i ugostiteljskih radnji. Većina ovih radnji bila izgrađena od drveta i pokrivena sa daskom. Godine 1895 tadašnji upravitelj kotarske ispostave u Starom Majdanu, zvani Bardać uz pomoć tadašnjih trgovaca i zanatlija formira vatrogasnu četu (vatrogasno društvo) u Starom Majdanu. Godine 1896 nabavljena je četvero kolna ručna pumpa iz Budimpešte, koju je poklonila tadašnja vlada. Dodjelom ove pumpe i formiranjem prvih vatrogasnih četa (društava) vidljivo je koliko je Austrougarska posvećivala pažnje zaštiti imovine od požara. U toku drogog svjetskog rata 1942 godine kad je Stari Majdan bio zapaljen od strane partizana pomenutu pumpu su spasili stari hadžija Ibrahim Mujić zvani Hadžibraga i Mustafa Žilić. Oni su je kriomice izvukli iz šupe gdje je bila smjestena. Šupa se nalazila iza zgrade kotarske ispostave. Po završetku drugog svjetskog rata, jedno vrijeme pumpa je korištena na ciglani u Sanskom Mostu kao i po drugim mjestima u Sanskom srezu za različite potrebe. Pumpa je sačuvana i do dan danas dok ovo pišem 1996 god. Ona je u dobrom stanju redovno je održavana i kao takva služila je za uspomenu i bila ponos vatrogasnog društva u Starom Majdanu. Društvo se pored svoje aktivnosti na zaštiti od požara i elementarnih nepogoda, angažovalo oko održavanja konjskih trka što je bila tradicija u Bosanskoj Krajini i u Starom Majdan, a radi iznalaženja novčani srestava za rad društva. Vatrogasno društvo u Sanskom Mostu formirano je 1910 godine 15 godina poslije Staromajdanskog.

Istoriju Starog Majdan pripremio i obradio Husein Hadžalić